Ja sam radikalno suspendirao misao o svojoj budućnosti. Ja nemam nikakvih projekcija u budućnost, nikakvih želja i nadanja koje bih mogao podastrijeti pred čitatelja. Umjesto toga, ja prihvaćam da je moja budućnost radikalno nedeterminirana (već sutra život mi se može radikalno izmijeniti ili čak mogu umrijeti). Umjesto da projiciram u budućnost, ja ostavljam svoju budućnost radikalno nedeterminiranom te iz takve prazne (ispražnjene) budućnosti crpim snagu za rad. Ipak, iako je ispražnjena od mojih subjektivnih projekcija, budućnost nije posve prazna. Budućnost je za mene istovjetna (budućoj) inteligenciji te ispunjena racionalnim normama kojima se obvezujem i u skladu s kojima oblikujem svoj projekt. Umjesto da u sadašnjosti zamišljam kakvom bih htio da moja budućnost bude te u skladu s time odabirem svoje postupke, ja prepuštam budućnosti da retroaktivno određuje moju sadašnjost, da čini od mene i moga života što joj je volja. Ja sam rob razumu (inteligenciji).
