Kad otvaram postove poput ovog koji su daleko od mog primarnog područja bavljenja (književnost i filozofija) izlažem se riziku da mi se prigovori da pišem o nečemu o čemu ne znam dovoljno. Ali moj je problem između ostalog upravo taj da volim pisati o onome o čemu ne znam mnogo jer polazim od uvjerenja da pisati ima smisla samo ako se piše na rubu vlastitog (ne)znanja.
Tako sam potaknut nekim osobnim iskustvima razmišljao o dentalnoj medicini, konkretno o njezinoj potencijalnoj budućnosti.
Moja je teza da je kroz čitavu povijest dentalne medicine, od njezinih (pra)početaka u drevnim civilazacijama, preko razvoja moderne dentalne medicine pa sve do danas, razaznatljiv jedan dominantan, ako ne epistemološki onda pragmatički, model, a to je onaj mehanicistički. Drugim riječima, tvrdim da je dentalna medicina od svojih početaka pa sve do danas imala prvenstveno mehanički pristup spram svojeg glavnog predmeta - zuba. Pritom, da ne bi bilo zabune, moja tvrdnja nije da mehanika kao grana fizike predstavlja spoznajnu osnovu dentalne medicine, što bi naprosto bilo netočno, nego da mehanika leži u podlozi načina na koji se tretiraju (liječe) zubi od davnina pa sve do danas.
Dakako, ovo ima duboke korijene koji se protežu izvan same dentalne medicine. Osnovna je funkcija zuba sažvakavanje hrane - dakle jedna mehanička aktivnost. Nadalje, temeljni način na koji vodimo brigu o zdravlju svojih zubi jest tako što ih čistimo četkicom za zube - još jedna mehanička aktivnost. U tom kontekstu nije čudno da je i pristup dentalne medicine zubu prvenstveno mehanički. Za to uostalom postoje dobri razlozi. Jednostavno se ustanovilo da je mehaničko uklanjanje karijesom zahvaćenih dijelova zuba najbolji način njihova "liječenja".
Pa ipak, danas znamo da zub nije nekakav dio mrtve prirode u našim ustima nego živi organ. Ono što daje život zubu jest pulpa koja se nalazi unutar njega, a koja uključuje živce i snop krvnih žila koje osiguravaju izmjenu tvari. I upravo se tu krije neistraženi ili slabo istraženi prostor dentalne medicine - u liječenju same pulpe, a ne tek u mehaničkim popravcima zuba. Nadalje, tu leži i dosad potpuno neistraženi regenerativni potencijal zuba. Naime, iako ljudski zubi ne mogu ponovno izrasti (svaki čovjek ima genetski kodiran samo jedan set zuba) i iako zub ne može zarasti nakon ozljede kao što to može primjerice kost, to ne znači da zub ne posjeduje regenerativni potencijal. Tvrdit ću da ga on posjeduje već po samoj svojoj naravi da je živ jer je sam život karakteriziran regenerativnim potencijalom. Dakako, stomatolozi će i sami priznati da pulpa daje zubu određen regenerativni, ali doduše vrlo mali kapacitet. To je istina: zub se ne može obnoviti sam od sebe, to jest može producirati dentin tek u malim količinama, a enamel uopće ne. Neka aktualna istraživanja pokazuju međutim da je supliranjem dentalne pulpe određenim kemijskim spojevima (kao što je Tideglusib) moguće potaknuti regeneraciju oštećenog dentina. Takve bi terapije mogle bitno promijeniti ishod za pacijente čiji su zubi doživjeli traumu prilikom koje je oštećena i sama pulpa ili pak u slučajevima uznapredovalog karijesa koji je prodro do same žive jezgre zuba. Umjesto danas dominante terapije vađenja pulpe i punjenja korijenskog kanala zuba, koja doduše omogućuje da se sačuva (spasi) zub (to jest ono što je od njega ostalo), ali pod cijenu njegova umrtvljenja, te bi napredne terapijske metode mogle potaknuti regeneraciju zuba. Umjesto danas dominantne metode stavljanja umjetne krunice na teško oštećen zub, što u pravilu iziskuje dodatno brušenje zuba, potaknula se bi se prirodna regeneracija samog zuba do one mjere u kojoj je ona moguća. Umjetni materijali služili bi pak isključivo kako bi se nadomjestili oni dijelovi zuba koje nije moguće regenerirati.
Razvoj i primjena tih regenerativnih metoda liječenja zuba, umjesto restauratorskog pristupa koji je obilježio dentalnu medicinu sve do danas, označili bi zaista početak novog doba u dentalnoj medicini.
Korisni linkovi:
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6244610/
https://kids.frontiersin.org/articles/10.3389/frym.2019.00108
https://www.scientificamerican.com/article/instead-of-filling-cavities-dentists-may-soon-regenerate-teeth1/
