Početkom ovog mjeseca (5. kolovoza) umro je Bernard Stiegler, jedan od najvažnijih suvremenih francuskih filozofa. Stiegler je bio inspiracija mnogima, kako zbog svojeg neobičnog životnog puta (u mladosti je nekoliko puta opljačkao banku, a u zatvoru je doživio svojevrstan preobražaj i postao filozofom), tako i zbog svoje filozofije, posebice svojih spisa o tehnici (najvažnija knjiga mu je trotomna Tehnika i vrijeme),

Osobno nikad nisam čitao Stieglera, ali bih svakako htio za početak pročitati njegov autobiografski esej Prijeći na djelo. 

Ovdje je kratak tekst koji je povodom Stieglerove smrti napisao njegov kolega i prijatelj, filozof Yuk Hui. 

Klimatske promjene

Prošle godine ljeti postojao je jedan period kad sam bio lošeg raspoloženja zbog klimatskih promjena odnosno njihove konkretne manifestacije u vremenskim prilikama. Tih je dana u Zagrebu također kišilo, ali ne ovako snažno kao ove godine. Sjećam se da sam u jednoj objavi ovdje napisao da je pisati prikaz Mortonove knjige jedino što bih trenutačno mogao raditi. I zaista, pisanje tog prikaza, u kojem su nažalost također primjetni tragovi mog tadašnjeg psihičkog stanja, bila mi je psihoterapija. 

Problemi s raspoloženjem zbog klimatskih promjena počeli su još na proljeće kad sam sam se prvi put počeo ozbiljnije zanimati za taj fenomen (ili prije skup fenomena) nakon niza godina provedenih u ignoranciji. Naravno da sam čuo za klimatske promjene/globalno zatopljenje još u djetinjstvu, čini mi se, ali bih nekako uvijek potisnuo tu informaciju. To se iznenada promijenilo prošle godine. Efekt je bio tako snažan da mi je u tom jednom periodu bilo teško misliti na bilo što drugo. Moj interes za studij, koji je već popustio otkad sam upisao petu godinu, dosegnuo je najnižu točki. Nisam imao volje dolaziti na nastavu ni učiti za ispite. S vremenom se stanje popravilo. Napisavši prikaz Mortonove knjige, moram priznati da sam osjetio olakšanje jer sam učinio nešto po pitanju problema koji me tako brinuo. Naravno, očekivanje da će se nakon našeg teksta nešto promijeniti u svijetu obična je iluzija na kojoj, međutim, počiva velik dio akademske industrije. Taj nesrazmjer posebice dolazi do izražaja u humanistici čiji tekstovi ponajmanje utječu na stanje u svijetu, a često dolaze upravo s takvim (revolucionarnim) ambicijama.

Sada, godinu dana kasnije, naviknut na loše vijesti kad je riječ o klimatskim promjenama nastojim ostati pribran i ne dopustiti da one snažno utječu na moje raspoloženje. Uostalom, stanje je takvo (loše) kakvo jest, prognoze su takve (katastrofalne) kakve jesu i ništa osim snažne i ujedinjene (globalne) političke akcije ne može imati učinka.

Za kraj jedan od najnovijih članaka o topljenju leda na Antarktiku: https://www.portalnovosti.com/topljenje-planeta?fbclid=IwAR1bcZ98CoBeeLrjbcC7gwE3LRBeTiT-3Hk1SgC3GzPontyv-CH7sQCqncA